Današnji svijet vrlo je zanimljiv s obzirom na ono što nalazimo čini uspješnim čovjekom. O svom uspjehu sudimo prema materijalnom posjedu, što je razumljivo u svijetu koji se temelji na Newtonovoj fizici koji kaže da je „materija primarna“. A koliko smo uspješni, mjerimo prema tome koliko na kraju imamo igračaka, koliko posjedujemo - to nam daje naš status u hijerarhiji. Pa, problem je u tome što to zapravo i nije ono odakle dolaze zdravlje i sreća. Zdravlje i sreća proizlaze iz harmonije u tijelu. Pa biste se mogli pitati, što bi to predstavljalo? I kažem ljubav. Kažete, pa to je lijepa emocionalna riječ i sve to. Ali, zapravo ljubav postaje fiziološka. Osjećaj ljubavi oslobađa sve kemikalije koje osiguravaju rast i održavanje te zdravlje tijela. Dakle, stvar zaljubljenosti nas drži u kemijskom okruženju koje podržava našu vitalnost i naš rast. Ljubav postaje biokemija. A biokemija ljubavi je najviše kemija koja potiče zdravlje i potiče rast koju možete imati.
Postoje dva načina prenošenja ljubavi na dijete, oba se javljaju istovremeno, fizička i energetska. Fizička ljubav uključuje dodirivanje i držanje, što je fizičko uvjeravanje djeteta da je na sigurnom i da će biti zbrinuto te da se ne treba bojati svijeta. Ali ljubav je i energija, sklad. Kad je netko zaljubljen, možete biti u njegovoj blizini i osjetiti energiju koja se posve razlikuje od energije nekoga tko živi u strahu. I tako dijete ne samo da prihvaća fizički taktilni izraz ljubavi, već dijete uzima energiju. To je poput lijepe harmonične glazbe, u usporedbi sa strahom, koji je neskladniji, stroži i upečatljiviji. Dijete ljubav čita na dvije razine, fizičkoj i energetskoj emocionalnoj. I roditelji bi zaista trebali hraniti oboje, jer to je ljubav koja čini zdravu biologiju.