Kad sam predavao studentima medicine u maloj školi u Karipskom moru - Mirno sjedenje u vrtu nalik otočnim džunglama i ronjenje s draguljima među draguljima koraljnih grebena otvorilo mi je prozor u nevjerojatnu integraciju otoka biljnih i životinjskih vrsta. Svi žive u osjetljivoj, dinamičnoj ravnoteži, ne samo s drugim oblicima života, već i s fizičkim okruženjem. Bila je to životna harmonija - a ne životna borba - koja mi je pjevala dok sam sjedila u karipskom rajskom vrtu. Uvjerio sam se da suvremena biologija premalo obraća pažnju na važnu ulogu suradnje jer njezini darvinski korijeni ističu životnu konkurentnost. Usredotočimo se na suradnju i životnu harmoniju.
Sada su ove dvije discipline ključne! Transdukcija signala (istraživanje „kemijskih putova kojima stanice reagiraju na znakove okoliša“) i Epigenetika („znanost o tome kako okolišni signali odabiru, mijenjaju i reguliraju aktivnost gena“). Ova nova svjesnost otkriva da se aktivnost naših gena neprestano modificira kao odgovor na životna iskustva. Što opet naglašava da naša percepcija života oblikuje našu biologiju.
Sadimo sjeme u našem umu koje bismo željeli uzgajati i cvjetati.