Dr. Bruce Lipton sjeo je s dr. Deborah Sandella kako bi otkrio kako stanice drže duboke tajne srca Science of Mind, veljača 2012. god. 85 br.2
Biologija ljubavi
Kakve veze vaše stanice imaju s ljubavlju? Molekularna biologija i ljubav čine se nevjerojatnima, no prema dr. Bruceu Liptonu, biologu matičnih stanica, autoru bestselera Biologija vjerovanja i dobitniku Goi nagrade za mir 2009. godine, to je prilično stvar. Naziva ga "Efekt medenog mjeseca".
Gotovo svatko može se sjetiti vremena kada je bio "zaljubljen preko glave". Tijekom ovog sočnog doba života, ističe Lipton, naša se percepcija svijeta širi i oči nam svjetlucaju od oduševljenja. Naša naklonost nije ograničena na odabranog partnera; nego smo zaljubljeni u sam život i on to pokazuje.
Riskiramo kako bismo eksperimentirali s novom hranom, aktivnostima i odjećom. Više slušamo, više dijelimo i uzimamo više vremena za zadovoljstvo. Lipton se cereka kako ono što se dan prije čini neprijateljskim postaje raj na zemlji kad smo zaljubljeni. Ne primjećujemo ni agresivne vozače koji su nas jučer nadražili; danas smo izgubljeni u sanjarenjima i ljubavnim pjesmama.
Koliko god nevjerojatno zvučalo, svaka se naša stanica ponaša poput minijaturnog čovjeka, kaže Lipton. U vama zajedno djeluje pedeset bilijuna minuta sličnih čovjeku stanica. Stanice jedna do druge pomažu jedni drugima u pumpanju srca, disanju pluća i svim milijunima zadataka koji se trebaju dogoditi. Kad se osjećamo "zaljubljeno", i naše stanice imaju vibraciju ljubavi! Zvuči prilično dobro!
Sve započinje životom, koji je prema Liptonu definiran pokretom. Proteini, iskonski elementi života lako se umotaju u organske žičane skulpture i kreću se kao odgovor na okolišne signale. Na površini svake stanice, receptorski proteini primaju okolišne signale, dok se efektorski proteini transformiraju u vibracije i prenose ih u mozak gdje se interpretiraju. Ne treba puno mašte da bi se slikala razlika između kretanja ovih proteinskih skulptura kad su "zaljubljene glave" u odnosu na to kad su nadražene. Bili smo tamo!
Osamdesetih, kad je Lipton otkrio da je stanična membrana njegov mozak, njegovo je probojno istraživanje sugeriralo da su okolišni signali ljubavi ili neke druge emocije primarni u stvaranju bolesti. Predgovorio je jedno od najvažnijih današnjih područja proučavanja, znanost o epigenetici, koja istražuje kako stanične kemijske reakcije uključuju i isključuju gene.
Istraživanja na ovom području otkrila su da stres, prehrana, ponašanje, toksini i drugi čimbenici aktiviraju kemijske sklopke koje reguliraju ekspresiju gena. Lipton pojašnjava da ovo novo područje istraživanja otkriva da su utjecaji okoline izraženiji u uzrokovanju bolesti nego geni. Kaže da novo istraživanje raka sugerira da genetski čimbenici utječu na pojavu bolesti samo 10% vremena. Drugim riječima, percepcija naše okoline odgovorna je za zdravlje našeg tijela u 90% slučajeva.
Još zanimljivije, Lipton izvještava kako trenutno istraživanje pokazuje kako su naše proteinske strukture snažnije aktivirane nefizičkim signalima nego kemijskim signalima. Drugim riječima, naša percepcija okoliša snažnije utječe na naše zdravlje od droga. Tako nam znanost kaže, imamo urođenije sposobnosti za liječenje bolesti od ljekarne.
S tonom uzbuđenja Lipton primjećuje: „Wow! To znači da ljudi nisu žrtve svojih gena kako smo nekada mislili. Oni mogu promijeniti svoje percepcije i tako promijeniti svoje zdravlje. Sad je to uzbudljivo! Stara biologija oduzimala je izbor i kontrolirala ishod. Kad ljudima kažete da su žrtve, njihova snaga se smanjuje. Sada je posao pomoći ljudima da promijene svoje percepcije kako bi mogli promijeniti svoje ishode. "
Kako to funkcionirate, pitate se? Stanica je prema svojoj definiciji podatkovni "čip", dijeli Lipton. Naša perceptivna sjećanja i uvjerenja pohranjena su u staničnoj membrani i neprestano se prenose u mozak radi interpretacije.
Um reagira na ove vibracijske poruke stvaranjem koherentnosti između vjerovanja i stvarnosti. Drugim riječima, kada se vaše stanice prenose na vaš um, um marljivo radi na stvaranju iste kemijske stvarnosti u vašem tijelu. Stoga, ako vjerujete da ćete se razboljeti, vaš će um koordinirati vaše stanice kako bi to postao istinit. A ako vaše stanice odašilju signale koji sugeriraju da ste živahni i zdravi, vaš će se um opet zalagati za to.
Ova snaga percepcije dokazana je, kaže Lipton, u studijama, koje su otkrile da usvojena djeca obolijevaju od raka s istom sklonošću kao i njihova braća i sestre po krvi odgajani u istoj obitelji, ali iz različite genetike.
Zapravo, Lipton izvještava, "medicina je priznala da se bolest zasijava u prvih šest godina života kada obitelj preuzme vjerovanja u djetetovu podsvijest." Tijekom ovih godina dječji se umovi prvenstveno nalaze u uzorku theta moždanih valova, što stvara hipnagogično stanje uma. Ovo stanje transa objašnjava zašto djeca lako brišu granicu između fantazije i forme. Šetajući u transu, mala djeca upijaju vjerovanja svojih roditelja u podsvjesno pamćenje bez pitanja i razlučivanja.
Lipton objašnjava kako funkcioniraju ti podsvjesni pregledi uspoređujući ih s iPodom. Kad nabavite novi iPod, nema snimki pa ne možete ništa reproducirati. Nakon što pjesme preuzmete u memoriju, preuzete pjesme možete reproducirati. Zapravo su to jedine pjesme koje možete svirati. Postoji mnogo drugih izbora pjesama, ali ne možete ih reproducirati na iPodu dok ih ne preuzmete. Slično tome, sve što je preuzeto u našu podsvjesnu memoriju i pohranjeno u našim stanicama jedini je izbor koji se može čuti i vidjeti u tijelu.
Drugi izbori nisu mogući dok se ne preuzmu kao uvjerenja i percepcija u podsvijest. Dakle, automatski izvršavamo uvjerenja svojih roditelja, osim ako nismo izloženi drugim uvjerenjima ili namjerno zasadimo nova uvjerenja.
Lipton ističe da je najveći problem taj što ljudi ne vjeruju da vrlo lako mogu promijeniti svoje mišljenje i uvjerenja. Sugerira da ako naučimo svoju djecu u prvih 6 godina da se mogu predomisliti, a time i svoja tijela, osnaživanje prema ljubavi i vitalnosti može postati lako.
Stanična biologija ne samo da nam ima što reći o ljubavi u našim tijelima, već je i vrlo otkrivajuća o prirodi ljudske povezanosti, kaže Lipton. Zove se Biomimicry i nova je disciplina u biologiji koja koristi najbolje ideje prirode za rješavanje problema. Životinje, biljke i mikrobi pronašli su ono što djeluje i od njih možemo naučiti. Oni pokazuju načine funkcioniranja koji su preživjeli više od 3.8 milijardi godina postojanja.
U posljednjoj Liptonovoj knjizi Spontana evolucija, on i koautor Bhaerman sugeriraju da su stanice pametnije od nas kada je u pitanju stvaranje uspješnih zajednica. Oni pojašnjavaju kako se stanice organiziraju tako da imaju novčani sustav koji drugim ćelijama plaća prema važnosti posla kojim se bave i skladišti višak dobiti u bankama zajednice. Imaju sustav za istraživanje i razvoj koji stvara tehnologiju i biokemijske ekvivalente ekspanzivnih računalnih mreža. Sofisticirani ekološki sustavi pružaju tretman za pročišćavanje zraka i vode koji je tehnološki napredniji nego što su ljudi ikada zamislili. Isto vrijedi i za sustave grijanja i hlađenja. Komunikacijski sustav unutar i među stanicama je Internet koji šalje zip kodirane poruke izravno u pojedine stanice. Oni čak imaju i kaznenopravni sustav koji zatvara, zatvara, rehabilitira i na Kevorkijev način pomaže u samoubojstvu destruktivnih stanica. Za razliku od nas, stanice su organizirale potpuno zdravstveno osiguranje koje osigurava da svaka stanica dobije ono što joj treba da bi ostalo zdravo i imunološki sustav koji štiti stanice i tijelo poput namjenske Nacionalne garde.
Lipton čini intrigantnu analogiju između toga kako 50 bilijuna stanica u ljudskom tijelu zajedno djeluje za uspjeh pojedinca slično je onome kako bi 7 milijardi ljudskih bića moglo zajedno raditi za uspjeh planeta. Ističe da nismo radili ni približno toliko dobar posao kao stanice.
Lipton naglašava da naš individualni um poput pojedinačne stanice ima daleko manje svijesti od svijesti cijele skupine. Kad stanica ispuni svoju evoluciju, okuplja se u kolonije s drugim evoluiranim stanicama kako bi podijelile i proširile sposobnost svijesti. Ne postoji stav "nijedne ćelije nije zaostala" i ekonomsko prisvajanje resursa za potporu cjelini. Lipton kaže da bismo dobro prošli kao kolektiv da evoluiramo do tako visoke razine svijesti kao što su naše stanice. Piše: "Znanost sugerira da će sljedeću fazu ljudske evolucije obilježiti svijest da smo svi međuovisne stanice u super-organizmu zvanom čovječanstvo."
Prvo, međutim, moramo raditi u svom dvorištu, potiče Lipton, "Moramo promijeniti evoluciju svog pojedinačnog ja da bi kolektivna svijest mogla napredovati." Potiče nas da vratimo svoj život prekrajajući svoje percepcije kako bismo mogli iznova i iznova stvarati to nadmoćno zaljubljeno stanje uma. Potiče nas da nova uvjerenja o osnaživanju i ljubavi preuzmemo u staničnu memoriju, tako da naše stanice imaju nove lijepe melodije za poigravanje s tekstovima koji potvrđuju našu dopadljivost.
Lipton poziva potragu za kontinuiranim osjećajem "ljubavi", "Znanošću stvaranja neba na zemlji". I znanost je govorila o takvim stvarima, piše Lipton. Na primjer, istraživači HeartMath otkrili su da je utjecaj same ljubavi stvaran i biokemijski mjerljiv: „Kada ispitanici usredotoče svoju pažnju na srce i aktiviraju srčani osjećaj, poput ljubavi, uvažavanja ili brige, te emocije odmah mijenjaju ritam otkucaja srca u koherentniji obrazac. Povećana koherencija otkucaja srca aktivira kaskadu neuronskih i biokemijskih događaja koji utječu na gotovo svaki organ u tijelu.
Studije pokazuju da koherencija srca dovodi do više inteligencije smanjenjem aktivnosti simpatičkog živčanog sustava - našeg mehanizma borbe ili bijega - istodobno povećavajući aktivnost parasimpatičkog živčanog sustava koji potiče rast. " Kao rezultat, hormoni stresa se smanjuju i proizvodi se anti-aging hormon DHEA. Ljubav nas zapravo čini zdravijima, sretnijima i dugovječnijima.
Ispostavilo se da su molekularna biologija i ljubav zapravo spoj napravljen na nebu. Dr. Bruce Lipton izaziva nas da proučavamo i razumijemo kako kontinuirano doživljavati to nebo na zemlji, s plesnim proteinima na našim stanicama koji se onesviješćuju i njišu od ljubavi.