Intervju u Časopis Uspjeti
Ako postojanje onoga što se naziva 'povezanošću uma i tijela', koje je stvorilo masovnu industriju komplementarne medicine i iznjedrilo radikalno novo razmišljanje, i dalje zvuči kao bunkum, pridržite svoje mjesto i čitajte dalje.
Nove znanosti, kvantna fizika i epigenetika, revolucioniraju naše razumijevanje veze između uma i materije, osporavaju ustaljene znanstvene teorije i potiču na potpunu ponovnu procjenu života kakvog poznajemo.
Jedno od sjajnih svjetala koja proizlaze iz ovih novih znanosti je stanični biolog i najprodavaniji autor, dr. Bruce Lipton, čija je knjiga, Biologija vjerovanja, nagrađena 2006. za najbolju znanstvenu knjigu godine.
Lipton drži da je ključni za ovaj pomak u razmišljanjima unutar znanstvene zajednice bio revolucionarni uvid u funkciju gena.
Bruce Lipton: Stara vizija bila je da se geni samoaktualiziraju (uključuju i isključuju). Ali trenutni podaci otkrivaju da za gen ne postoji funkcija uključivanja i isključivanja, jer su geni nacrti (planovi) za stvaranje proteina, koji su građevni blokovi koji daju oblik strukturi.
Značaj ovog pomaka u vjerovanju ogroman je po tome što je izvorno stajalište dovelo do poimanja da smo žrtve svoje biologije. Dok 'nove' znanosti pokazuju da smo zapravo gospodari svoje biologije.
Staru viziju formulirao je Francis Crick, koji je zajedno s Jamesom Watsonom 1953. dešifrirao strukturu molekule DNA. Na temelju eksperimenata koji su izvađeni iz konteksta, ali podržavaju ono o čemu su on i Watson razmišljali, Crick se potpuno zaljubio u uvjerenje da DNA kontrolira život. Crick je smislio ono što se u literaturi naziva 'središnjom dogmom', uvjerenjem da DNA vlada.
Ovdje je presudno da je ovo bila samo hipoteza. Nikada za to nije bilo nikakve znanstvene potvrde, svi smo ga kupili, jer je već postojalo uvjerenje da će to biti odgovor na ono što kontrolira život, pa kad su se činili da podaci odgovaraju, jednostavno se pretpostavljalo da je to točno. (Lipton, koji je predavao staničnu biologiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Wisconsin, bio je jedan od tisuća predavača koji su predavali teoriju.)
Ova je dogma postala toliko temeljna za modernu biologiju da je praktički napisana u kamenu. Bilo je to ekvivalent znanstvenih Deset zapovijedi.
U dogminoj shemi kako se život odvija, DNA se uzdigla na vrh, a zatim RNA - kratkotrajna 'Xerox' kopija DNA. Novo razumijevanje kako geni djeluju jest da je ta hipoteza netočna jer su geni zapravo
nacrti koji se čitaju.
Časopis Uspjeh: Čitao tko?
BL: Točno. To je bilo pitanje. Odjednom se naglasak pomaknuo i problem je postao, tko ih, dovraga, čita? Čini se da je čitatelj um. Tako um postaje svemoćni ugovaratelj tijela. Um govori stanicama što očekuje, a stanice ulaze u nacrt - u DNK - i stvaraju ono što um očekuje.
SM: Dakle, daje li ovo težinu pozitivnom razmišljanju?
BL: Ne.
Ljudi čuju za „pozitivno razmišljanje“, ali kad ga pokušaju primijeniti u praksi, to ne uspijeva jer nedostaje korak. Um vodi biologiju, ali važno je prepoznati da postoje dva dijela uma, svjesni i podsvijest te da postoje dva vrlo kritična čimbenika koji razlikuju dva dijela.
1. Što se tiče obrade informacija, podsvijest je preko milijun puta moćnija od svjesnog uma.
2. Neuroznanstvenici su otkrili da svjesni um djeluje samo u najboljem slučaju oko pet posto dana. Devedeset i pet posto ili više puta (za većinu ljudi devedeset i devet posto) život vodimo iz automatskog procesora, podsvijesti.
SM: Prije nego što nastavimo ovim putem, postoje li čvrsti dokazi da je um glavni upravitelj tijela?
BL: Statistički je utvrđeno da jedna trećina svih medicinskih ozdravljenja (uključujući operaciju) proizlazi iz placebo učinka za razliku od intervencije.
To znači da ako netko ima bolest i uzme šećernu tabletu pod pretpostavkom da je to propisani lijek namijenjen liječenju stanja, izlječenje će se dogoditi trećinu vremena.
Ovo je znanstveno utvrđena činjenica koja se predaje na medicinskom fakultetu, a ono što kaže je da percepcija i vjerovanje mogu potaknuti ozdravljenje do kojeg tijelo dolazi urođeno. Svi smo obdareni urođenom sposobnošću zacjeljivanja koja nas prati od evolucije naše vrste, ali od šeste godine mijenjaju se naši moždani obrasci, počinjemo stjecati percepcije o tome tko smo u svijetu i u većini slučajeva naše kondicioniranje prejače ovu prirodnu sposobnost.
Tijekom prvih šest godina života mozak je u stanju hipnagoškog transa na razini EEG-a (moždane aktivnosti) i bilježi svjetska iskustva, baš poput magnetofona.
Ovo je vrlo važan dio plana prirode za novog sudionika koji dolazi u zajednicu jer omogućuje preuzimanje dominantnog programa - jezika, ponašanja itd.
SM: Znači li to da dijete mlađe od šest godina ima veću sposobnost samoizlječenja?
BL: Pod uvjetom da nije bio izložen uvjerenju da ne može urođeno izliječiti.
SM: Možete li malo dublje? Koji su to točno programi koji su utisnuti u naš mozak?
BL: Program je niz poruka mozgu. Kroz osjetila mozak neprestano skenira okolinu. Čita se to što se događa i okuplja udruživanja
većih shvaćanja.
Na primjer, možda razumijete crvenu boju i oblik okruglog oblika, ali rajčica se u početku ne doživljava kao rajčica. Rajčica je skup različitih podražaja poput okusa, teksture, izgleda.
SM: Vraćajući se samoizlječenju, kako ići dalje od negativnog programa koji kaže da se ne možemo izliječiti?
BL: Da se vratim na to. Želim dodati nešto važno.
Kad dojenče odraste, ono prepoznaje da kad se približi onome što se naziva 'vodom', njegovi roditelji postaju vrlo tjeskobni i impliciraju da je ta 'voda' vrlo opasna. Dakle, evo u čemu je stvar, a ovo će se odnositi natrag na našu sposobnost samoizlječenja.
Činjenica: Svako dijete kad se rodi može plivati poput dupina. Ako izlazi iz rodnog kanala pod vodom, sposoban je plivati. Svi imamo ugrađenu sposobnost plivanja. Pa zašto djecu moramo učiti kako plivati?
SM: Jer su dobili negativno programiranje.
BL: Tačno, a negativno programiranje isključuje čak i zadani instinkt.
SM: Može li se isto primijeniti na našu sposobnost uspjeha?
BL: Apsolutno.
Vratite se djetetu i ovaj put ga gledajte s roditeljima koji mu ugrade program "Ne zaslužujem", koji postaje dio njegovog sustava vjerovanja i podsvjesnog programiranja.
Predviđajte 40 godina unatrag do kada će dijete odraslo sjediti u nekom malom uredu i razmišljati, ne razumijem zašto sam na ovom slijepom mjestu s ovim bijednim poslom. Dobro sam kvalificiran i pametan, pa zašto sam ovdje?
Ovdje se dijelovi spajaju. Ovaj momak razmišlja sa svjesnim umom koji samo pet posto vodi emisiju, ali operira iz podsvijesti
um koji pokreće program, 'Ne zaslužujem'.
Priroda uma je uspostaviti koherentnost svijeta. Dakle, ako imate program koji kaže: 'Ne zaslužujem', vaš vam mozak neće dopustiti da generirate ponašanje koje je u suprotnosti s tim jer priroda kaže da mora biti koherentno.
SM: Pa kako prijeći preko toga?
BL: Prvi korak je posjedovanje činjenice da imamo dva uma i ne negiranje da je sve što se događa u životu - neuspjeh ili uspjeh - povezano s tom činjenicom. Moramo promijeniti uvjerenje da smo žrtve okolnosti izvan naše kontrole.
Dva uma djeluju u tandemu. Ako je svjesni um zauzet razmišljanjem o nečemu, podsvijest će obaviti bilo koji zadatak koji mu je pri ruci. Ali ovo je kritična stvar. Učinit će to prema programu koji je tamo postavljen, a koji je često negativan i stoga smanjuje naše sposobnosti.
Zaključak!
Ako djetetu kažete da je prosjek i to je program, dijete ne može premašiti prosjek jer će mozak reći: 'ovo nema smisla'. Dakle, koliko god se to dijete trudilo, nesvjesno će stvoriti prosjek.
SM: Pa, kako se sprijateljiti sa svojom podsviješću?
BL: Prvo, prepoznajte da je tu, jer ako nastavite misliti da je svijet protiv vas, zadržat ćete
pucajući sebi u stopalo.
Dok ne postanete svjesni da 95 posto vremena ne možete raditi iz svoje podsvijesti
prijeđite na sljedeću razinu.
SM: Snagu podsvijesti prepoznali ste kroz kineziologiju.
BL: Da. Otkrio sam da kad se natječemo sa svjesnim i podsvjesnim, podsvijest uvijek pobjeđuje. Dakle, funkcioniramo 95 posto dana s moćnijim umom koji su programirali drugi ljudi s ograničenjima koja će nas spriječiti da odemo nekamo, ali ga ne možemo vidjeti ako ga namjerno ne osvijestimo.
SM: Kad jednom postanete svjesni, što onda?
BL: Novi program možete naviknuti kontinuirano. To se zove budistička pažnja. U tome je svijest. Ali to je preteško za većinu ljudi koji trče milion milja na sat. Još jedan lakši način to je putem modaliteta energetske psihologije, koji su navedeni na mojoj web stranici.